blind fields

danijel šivinjski beyond five senses

When I close my eyes, the inner world comes closer, while the outer world starts speaking another language. Regardless the fact that visual stimulus is absent, the visual experience is being created though a synergic dance of various impulses meeting on the same vibrational field.

blind fields is a series of nature expeditions confirming that a human possesses much more than five traditionally acknowledged senses. For several years I have been researching this issue through nonreligious spiritual practice and experimental artistic creation. This year alone I have visited the following locations: Fruška Gora, Dobogókő, Stara Planina, Novigrad and Plitvice Lakes.

With the aim of exploring the new manners of expression within the different states of being, in this case one deprived of visual stimuli, I have dwelled in nature with my eyes blindfolded, devoted primarily to my own meditativeness and openness to the deeper signals of Mother Nature’s currents. The impulses have been mainly registered through the inner visualizations resembling virtual reality. Consciousness delegated a form, colours and position to almost each of the impulses, while a root of their experiencing often laid within inexplicable feelings. The curiosity to find and affirm the links between the subjective inner visions and the physical reality of surrounding was incessant. For that reason I have occasionally asked my assistants whether what I experience is clearly visible from their perspectives as well. As opposed to a deformed sense of time, the orientation in space was distinctively more precise. Surely the greatest challenge was to find creative ways to take what I “see“ while blindfolded and translate it from the experiential spiritual dimension, eventually recording it through visual media – photography, video and drawing. In this process the artistic creation approximates the extremes of experiment and unpredictability, while a result represents an attempt to channel the flux of energy through an artist, who is serving as an earthly prism, into an artwork. Concerning the drawing, I found especially interesting the spontaneous discovery of a new style inspired by topographic maps, which can be described as the mapping of energies which I felt at given locations. In a course of the work the substantial focus was at silence, which enabled me to access a significantly larger extra-sensory capacity. Other things I deem as worthy were devotion to the purest moment of “here–and–now“ presence and placing confidence in my assistants, thanks to whom I was able to entirely surrender to myself, nature and, in some spots, could move around independently, without help.”


Kad zatvorim oči, unutrašnji svijet se približi, a vanjski počne govoriti drugim jezikom. Bez obzira na činjenicu da pritom nema vizualnog stimulansa, slikovito iskustvo se kreira kroz sinergijski ples različitih impulsa koji se susreću na istom vibracijskom polju.

Serija blind fields ekspedicija u prirodi potvrđuje da čovjek posjeduje mnogo više od pet tradicionalno prepoznatih osjetila, što već nekoliko godina istražujem kroz nereligioznu duhovnu praksu i eksperimentalno umjetničko stvaralaštvo. Lokacije koje sam ove godine posjetio su Fruška gora, Dobogókő, Stara Planina, Novigrad i Plitvička jezera.

U cilju istraživanja novih načina izražavanja u drukčijim stanjima bića, u ovom slučaju uz odsustvo vizualnog podražaja, boravio sam u prirodi s povezom preko očiju, posvećen prvenstveno vlastitoj meditativnosti i otvaranju ka tokovima dubljih signala Majke prirode. Impulsi su se većinom
manifestirali kroz unutrašnje vizualizacije nalik na virtualnu realnost. Gotovo svakom impulsu svijest je delegirala oblik, boje i poziciju, a korijen njihovih iskustava ležao je u često neobjašnjivim osjećajima. Znatiželja da se pronađu i potvrde poveznice između subjektivnih unutrašnjih vizija i fizičke stvarnosti okruženja neprekidna je, zato sam povremeno pitao svoje asistente je li to što osjećam jasno vidljivo i iz njihove perspektive. Za razliku od iskrivljenog osjećaja o vremenu, orijentacija u prostoru bila je primjetno preciznija. Zasigurno je najveći izazov bio pronalaženje kreativnih načina da se to što „vidim“ prilikom nošenja poveza preko očiju prenese iz duhovne dimenzije iskustva i zabilježi kroz vizualne medije – fotografiju, video i crtež. Umjetničko stvaranje u ovom procesu približava se krajnostima eksperimentalnosti i nepredvidljivosti, a rezultat predstavlja pokušaj kanaliziranja energetskog tijeka iz prirode kroz umjetnika kao ovozemaljsku prizmu u umjetničko djelo. Kod crteža mi je posebno zanimljivo spontano otkriće novog stila inspiriranog topografskim kartama koji se može opisati kao mapiranje energija što sam ih osjećao na datim lokacijama. U tijeku rada veliki je fokus bio na tišini koja mi je omogućila znatno veći izvančulni kapacitet. Ono što također smatram vrijednim posvećenost je najčišćem trenutku prisutnosti „sada i ovdje“ te povjerenje u asistente zahvaljujući kojima sam se mogao u potpunosti prepustiti sebi, prirodi i na nekim mjestima samostalnom kretanju.”

Fruška Gora Dobogókő Stara Planina Novigrad Plitvice Lakes

May 20, 2016